U povodu 25. obljetnice izranjanja Apoksiomena

U organizaciji Turističke zajednice grada Malog Lošinja i Lošinjskog muzeja, 27. travnja u Malom Lošinju obilježena je 25. obljetnica izranjanja antičkoga brončanog kipa Apoksiomena.

U organizaciji Turističke zajednice grada Malog Lošinja i Lošinjskog muzeja, 27. travnja u Malom Lošinju obilježena je 25. obljetnica izranjanja antičkoga brončanog kipa Apoksiomena.

Lošinjski muzej organizirao je okrugli stol s temom "Uloga Apoksiomena – nekad i sad" na kojem su svoja iskustva i mišljenja razmijenili ravnateljica Lošinjskog muzeja Zrinka Ettinger Starčić, arheolog dr. sc. Smiljan Gluščević (koji je 1999. vodio jednomjesečna podvodna arheološka istraživanja na mjestu nalaza kipa), viša konzervatorica povjesničarka umjetnosti u Hrvatskom restauratorskom zavodu Iskra Karniš Vidovič, ujedno i voditeljica projekta Apoksiomen od 2006. do 2016. i autorica sadržaja stalnog postava u Muzeju Apoksiomena, profesorica dr. sc. Carol C. Mattusch sa Sveučilišta George Mason, Fairfax, SAD, profesor dr. sc. Hrvoje Potrebica s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu te lošinjski geolog, publicist i prevoditelj Dubravko Balenović. Svima se obratila i ministrica kulture i medija dr. sc. Nina Obuljen Koržinek.

Naš Apoksiomen zasad je jedini antički kip u svijetu koji je očuvan u čak tri brončana odljeva, a postoji i najmanje pet mramornih i jedan bazanitni kip. Naime, poznato je da je na području antičke Grčke bronca bila najčešći materijal za izradu kipova pa su gradove i svetišta helenskoga svijeta krasile stotine i tisuće brončanih kipova, koji nisu sačuvani jer su u međuvremenu bili rastaljeni i njihova je bronca ponovno upotrijebljena za nove brončane umjetnine i umjetničke predmete, zvona, topove...

Ovaj nalaz, u početku obavijen velom tajne, prijavio je belgijski turist potkraj 1998. godine, a akcija vađenja kipa izvedena je potkraj travnja 1999. godine, kad su to dopustili vremenski uvjeti.

Od trenutka vađenja do travnja 2016. godine, punih 17 godina, o Apoksiomenu je vodio brigu Hrvatski restauratorski zavod. Konzervatorsko-restauratorska istraživanja i radove, koji su završeni 2005. godine, vodio je talijanski restaurator Giuliano Tordi, a uz Tordija izvodili su ih Antonio Šerbetić, Ivan Fočić i Željko Tarandek. Rezultati toga velikog projekta, u kojem je samo do 2006. godine sudjelovalo i više od stotinjak stručnjaka i znanstvenika, predstavljeni su opsežnom izložbom postavljenom u Arheološkom muzeju u Zagrebu (svibanj – rujan 2006.), a potom i u palači Medici – Riccardi u Firenci (kraj rujna 2006. – ožujak 2007.), u znak dobre suradnje i zahvalnosti na uspješnoj suradnji s institutom Opificio delle Pietre Dure. Iznimno uspješan projekt i tim njegovih stručnjaka ovjenčan je i dvjema vrijednim nagradama – Nagradom Vicko Andrić 2006. i Nagradom Europske unije za kulturnu baštinu / Nagradom Europa Nostra 2007. godine.

Dok se donosila odluka o mjestu konačnog postava za Apoksiomena i uređivala se palača Kvarner u Malom Lošinju za budući Muzej Apoksiomena, antički je brončani kip, jedinstven u svijetu, i dalje pomno istraživan i predstavljan hrvatskoj i svjetskoj javnosti. Bio je izložen u Arheološkom muzeju u Zagrebu, Galeriji Klovićevi dvori i Muzeju Mimara u Zagrebu, u Arheološkom muzeju Osijek, Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci, Etnografskom muzeju Split i Muzeju antičkog stakla u Zadru te u Muzeju grada Ljubljane, muzeju Louvre u Parizu, Britanskom muzeju u Londonu i Muzeju J. Paula Gettyja u Los Angelesu.

U travnju 2016. godine Apoksiomen je smješten u svoj stalni postav u Muzeju Apoksiomena koji potpisuju arhitekti Idis Turato i Saša Randić, a sadržaj stalnog postava (izložbene panoe, audio guide na četiri jezika, interaktivne stolove, dokumentarni i crtani film) izradila je Iskra Karniš Vidovič iz Hrvatskog restauratorskog zavoda. Muzej Apoksiomena dobitnik je posebnog priznanja (Special commendation) Europskoga muzejskog foruma za najinovativniji i najkreativniji stalni postav 2019. godine. Hrvatski restauratorski zavod i dalje vodi brigu o Apoksiomenu.