Klanjec, crkva Navještenja Blažene Djevice Marije, mali sakristijski ormar

Franjevački samostan u Klanjcu dali su u 17. stoljeću sagraditi Žigmund i Nikola Erdödy III. kao jednokatnu trokrilnu građevinu. Nakon velikog požara 1716., samostanu je bila potrebna radikalna obnova koja je trajala do 1721., kad su proširena dva krila i sagrađen novi refektorij.

Franjevački samostan u Klanjcu dali su u 17. stoljeću sagraditi Žigmund i Nikola Erdödy III. kao jednokatnu trokrilnu građevinu. Nakon velikog požara 1716., samostanu je bila potrebna radikalna obnova koja je trajala do 1721., kad su proširena dva krila i sagrađen novi refektorij. Uz samostan i staru kapelu sv. Leonarda sagrađena je nova crkva, crkva Navještenja Blažene Djevice Marije (1639.–1655.), a zvonik je dovršen 1678. godine. Klanječka crkva, smještena na uzvisini u povijesnoj jezgri grada Klanjca, jedan je od prvih ranobaroknih sakralnih spomenika u Hrvatskoj, ujedno i mauzolej obitelji Erdödy. Samostan je bio važno franjevačko gospodarsko i kulturno središte Zagorja u kojem su boravili brojni redovnici i braća laici, koji su mahom bili majstori stolari i kovači. U velikoj sakristiji crkve, koja spaja svetište i samostan, smještena su dva nasuprotno postavljena sakristijska ormara (jedan veći, a drugi manji). Ormari su dvodijelnog tipa, karakterističnog za 17. i 18. stoljeće i izniman su rad braće laika.

Mali sakristijski ormar stoji na orahovu supedaneju uz zapadni zid sakristije. Plošno je oblikovan, s gornjim dijelom polukružno svedenim u sredini i nadsvođen kruništem rezbarenim na proboj s bogatim motivima akantusa i vrpci. Donji dio ormara raščlanjen je trima intarziranim vratnicama razdijeljenima vertikalama. Gornji dio ormara je plići od donjeg, raščlanjen peterim intarziranim vratnicama ispod kojih su male ladice s natpisima boja na latinskom jeziku. Središnja su vrata polukružno svedena i intarzirana raspećem. Vrste drva koje su korištene za izradu intarzija i profilacija su orah, korijenski orah i topola, javor, obična žutika i šljiva, a za konstrukciju ormara poslužila je crnogorica. Desna bočna strana ormara nije furnirana, a zbog mnogih dodanih dijelova na desnoj strani te koso rezanog kruništa s iste strane, može se pretpostaviti da je ormar bio dio veće cjeline te da se na njega nastavljao još jedan ormar ili više njih.

Konzervatorsko-restauratorski radovi na ormaru u redovitom su programu Odjela za namještaj i drvene konstrukcije Hrvatskog restauratorskog zavoda u Zagrebu od 2021. (voditeljica: Tijana-Annar Trputec Strčić, viši konzervator-restaurator, Odjel za namještaj i drvene konstrukcije, Služba za pokretnu baštinu). Ormar je zatečen u prostoru sa stalnom visokom relativnom vlažnošću, višom od 60 %, pa su bila vidljiva oštećenja konstrukcije, brojni izlazni otvori drvnih insekata i nedostatak funira i intarzija. Zbog velikih dimenzija obaju ormara, plinska dezinsekcija obavljena je in situ. Istraživačkim radovima utvrđene su vrste drva te nitrocelulozni lak, nanesen u obnovi stolara Dragutina Medvedeca 1962. godine. Radovi su počeli stolarskom sanacijom konstrukcije, a nakon dugotrajnog natapanja konsolidantom, podlijepljeni su furniri koji su se na mnogim mjestima odvajali od podloge. Sintetski je lak posve uklonjen i izvedene su rekonstrukcije intarzija odgovarajućim vrstama drva te su zatvorena površinska oštećenja. U tijeku je retuširanje rekonstrukcija i zakita. S kruništa su uklonjeni crni preslici jer je ispod otkrivena očuvana izvorna polikromacija, na kojoj su izvedeni cjeloviti konzervatorsko-restauratorski radovi. (TATS)